Ako prođe novi Zakon o pomorskom dobru, građani ostaju bez plaža i vjekovnog načina života uz obalu

Što donosi novi Zakon i kako će on, ako se prihvati, utjecati na život na otocima i uz obalu?

Ususret tribini “Nije dobro za pomorsko dobro”, koju na temu novog prijedloga Zakona o pomorskom dobru večeras u Korčuli, a sutra u Dubrovniku, organiziraju Možemo! i Srđ je Grad, razgovarali smo sa županijskim vijećnikom Markom Giljačom. Što donosi novi Zakon koji je prošao prvo čitanje u Saboru i kako će on, ako se prihvati, utjecati na život na otocima i uz obalu? Tko će upravljati našim plažama i lukama, je li riječ o rasprodaji obale? Saznajte u razgovoru.

O novom Zakonu čuli smo puno argumenata za i protiv. Što su najvažnije primjedbe koje u ovom Zakonu smatrate štetnim za buduće upravljanje pomorskim dobrom u RH?

Kada krenete čitati prijedlog zakona, već u uvodnom tekstu obrazloženja piše da je njegova svrha „bolja tržišna valorizacija pomorskog dobra“. U toj je rečenici sadržana bit i nit vodilja koje su se držali izrađivači ovog zakonskog rješenja, kojeg hrvatska obala uistinu treba i čeka već godinama. Ali ne u ovom obliku!? Sasvim bi bilo legitimno, da su državni tajnik Josip Bilaver, ministar Oleg Butković i konačno najodgovorniji premijer Andrej Plenković, jasno javno rekli da im je namjera monetizirati obalu i u potpunosti je staviti u službu kapitala i zarade, bez obzira na posljedice za građane i ograničavanje njihovih prava pristupa moru. Bilo bi to barem iskreno od njih, a osim toga, sasvim legitimna politička pozicija jedne stranke. Politika koja bi zahtijevala i izmjene Ustava, jer je javno pomorsko dobro kao opće dobro i ustavna kategorija, a nesmetani pristup moru i obali dio pravne tradicije još od rimskog prava u kontinuitetu već dva tisućljeća. Međutim, svjesni da bi takav pristup izazvao negativne reakcije javnosti, moguće prosvjede i gubitak političke podrške svih svjesnih građana, HDZ nema hrabrosti iskreno javno komunicirati svoje političke stavove, već pribjegava onome u čemu je najvještiji – obmani!

Prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama je jedna velika obmana građana od strane HDZ-a, koju pokušavaju u javnosti braniti tezama kako štite interes građana, a zapravo se u potpunosti stavljaju na stranu krupnog kapitala i sasvim jasno pokušavaju monetizirati hrvatsku obalu i posljedično, uništiti način života ljudi koji žive tu, kao svih i koji posjećuju našu obalu i otoke.

Pritom se služe vrlo perfidnom metodom. Svaki problematični članak Zakona započinju općom tvrdnjom koja zvuči sjajno. Poput „građenje i drugi zahvati u prostoru na pomorskom dobru nisu dozvoljeni“, ili „morske plaže moraju biti dostupne svima pod istim uvjetima“, „zabranjeno je dohranjivati i ograđivati prirodne plaže“, „plaže se ne smiju ograđivati niti ograničavati pristup javnom pomorskom dobru“… Međutim, nakon svakog prvog stavka, koji bi podržao svatko kome je stalo do naše obale, slijedi čitav niz stavaka istog članka u kojima se propisuju izuzeci, iznimke i definicije poput „osim u slučaju“!? Zbog svega toga, ovo je jedan vrlo opasan prijedlog zakon, zakon iznimki i izuzetaka i brojnih podmetnutih kukavičjih jaja kojima se omogućuje uzurpacija obale i ograničavanje prava građana zbog gospodarskog izrabljivanja naše obale.

Stoga se vratimo na početnu tezu i definiciju „bolja tržišna valorizacija pomorskog dobra“. Iako se naoko čini vrlo blagom pozicijom, jer budimo realni, mi od turizma živimo i uistinu treba omogućiti daljnji ekonomski razvoj, to ne znači da treba omogućiti potpunu katastrofu kojom se građanima otimaju najvrjedniji dijelovi obale, kako bi se maksimizirao profit velikih tvrtki koje su često u stranom vlasništvu i svu dobit izvlače izvan Hrvatske. Nama treba Zakon koji će poticati malo i srednje poduzetništvo, domaćeg čovjeka, a istovremeno štititi kvalitetu života ljudi koji žive u mjestima na obali i otocima i njihovo opće pravo pristupa javnom pomorskom dobru. Za to je potrebna iskrena početna pozicija izrađivača zakona, široka javna rasprava sa svim zainteresiranima, od građana, preko udruga i civilnog društva, do poduzetnika i turističkih tvrtki do samih općina i gradova. Ali čovjek koji živi tu, mora biti na prvom mjestu.

Dosta se u medijima govorilo o „založnom pravu nad koncesijama“ koje će omogućiti privatizaciju pomorskog dobra. Možete li nam to razložiti?

Treba odmah reći da je „založno pravo“ i do sada postojalo u Zakonu iz 2003. godine, ali smo očekivali i zalagali se da se u novom zakonu taj članak izbaci. Kroz mogućnost založnog prava na koncesije ovaj prijedlog zakona omogućuje tihu privatizaciju pomorskog dobra i krši osnovne ustavne odredbe kojima je javnom pomorsko dobro definirano kao opće dobro. Prije nego bolje objasnim samu „privatizaciju obale“, treba znati neke pravne osnove, koje sam i sam učio kroz bavljenje ovom tematikom i starim i novim prijedlogom Zakona. Kada razgovaramo i kolokvijalno se izražavamo, nama su „javno dobro“ i „opće dobro“ sinonimi. Međutim, pravno gledano je riječ o ogromnoj razlici. I upravo se u toj distinkciji kriju brojne obmane u ovom zakonu. Jednostavnim rječnikom „javno dobro“ ima vlasnika. To su jedinice lokalne samouprave, županije i država. One kao vlasnici upravljaju javnim dobrom. „Opće dobro“ međutim nema vlasnika i na javnom pomorskom dobru do sada nitko nije bio vlasnik, već je ono opće dobro u upotrebi svih. I građana i turista i slučajnih prolaznika… Zato se i zove opće i na njemu se zasad ne mogu uspostavljati vlasnički odnosi.

Novim prijedlogom Zakona se posredno, kroz funkcionalne cjeline s hotelima i kampovima, tehnološke veze s lukama i založno pravo nad koncesijama, ispod žita uvode vlasnička stvarna prava na pomorskom dobru, čime ono prestaje biti opće dobro. Samo založno pravo na koncesijama koje je zadržao ovaj prijedlog zakona u praksi će dovesti do upisa banaka na koncesije i po pravnoj logici u budućnosti će u mogućim procesima država i pravosuđe štititi stvarno pravo koje imaju banke, a ne opće pravo koje imaju građani. Dodajmo da je prijedlogom zakona propisano i duže trajanje koncesija, čak na nedefinirano koliko preko 50 godina, čime se zapravo privatizira obala na razdoblje od dvije, tri pa čak je moguće i četiri generacije!

Uzmimo na primjer koncesionara XY neke dubrovačke plaže koji zbog sudskih sporova, kojima mu se osporava dodijeljena koncesija, nepravomoćnu presudu Županijskog suda u, recimo Varaždinu, koristi kao izliku za neplaćanje obaveza proizašlih iz Ugovora o koncesiji potpisanog s našom županijom. Recimo da istovremeno nije ispunio niti obveze o ulaganjima iz istog ugovora, niti je u roku dovršio projekt prema idejnom arhitektonskom rješenju koje je dobio od davatelja koncesije. Zbog neplaćanja koncesijske naknade i neizvršavanja, davatelj koncesije, u ovom slučaju Županija, bi imala svako pravo oduzeti je koncesionaru i raspisati novi natječaj. Međutim, što ukoliko je koncesionar u međuvremenu nagomilao gubitke, ukoliko je investiciju pratila banka i ako postoji založno pravo na koncesiju koja se oduzima. U tom slučaju, tko daje novu koncesiju? Županija ili banka!? Ako je banka, a svoje stvarno pravo je ostvarila legalno kroz zakonom predviđeno založno pravo, tko je je davatelj koncesije!? I je li riječ o „privatizaciji obale“ ili ne!?

Zbog toga se mi zalažemo, i kroz javnu raspravu smo tražili da se članak koji to omogućuje izbaci iz novog zakonskog prijedloga.

Je li ovaj Zakon po Vašem mišljenju omogućava ograđivanje plaža i zabranu općeg korištenja plaža? 

Treba biti pošten i reći kako dosadašnje stanje, kakvo je definirano Zakonom iz 2003. nije odgovaralo niti građanima, niti koncesionarima. Zastarjele zakonske odredbe su potonje prisiljavali na prešutne vanzakonske dogovore s davateljima koncesije, pogotovo u dijelu koji je na plažama bio u gospodarskoj funkciji iznajmljivanja ležaljki, a građani su opravdano negodovali. Zbog toga smo svi trebali kvalitetno zakonsko rješenje koje će uvesti red jasnim odredbama. Ali i traženjem prave mjere. A to je najteže. Jedini ispravni način kojim se ona može odrediti je kroz sudjelovanje poduzetnika i zainteresiranih građana u javnim raspravama kako bi se došlo do konsenzusa, što produljuje postupak donošenja, ali dovodi do zajedničkog rješenja. Izrađivač je to propustio napraviti i „samovoljno“ odrezao mjeru kojom se van naselja 70% kopnenog i 50% morskog, a u izgrađenim naseljima 50% kopnenog i 30% morskog dijela plaže koncesionar može koristiti za obavljanje gospodarske djelatnosti za koje mu je koncesija dana. Svi smo svjedoci da u praksi, i bez ograđivanja, postavljene ležaljke čine psihološku barijeru kojom je taj dio plaže de facto „ograđen“.

Nadalje, postoji vrlo fina gradacija u zakonskom prijedlogu kojom se potiho omogućuje ograničavanje opće upotrebe i ograđivanje plaža. Plaže se dijele na prirodne i uređene. Kod prirodnih plaža navedeno je da se „gospodarska djelatnost obavlja, u pravilu, na osnovu dozvola“. Pojam dozvola zamjenjuje dosadašnja koncesijska odobrenja, a propisuje se kako je na prirodnim plažama zabranjeno dohranjivanje i ograđivanje. Kod uređenih plaža zakon predviđa obavljanje gospodarske djelatnosti, u pravilu kroz koncesije, međutim, imamo uvođenje nove podjele na: javne morske plaže, morske plaža ispred hotela, kampa i turističkog naselja i morska plaža za posebne namjene. I tu kreće gradacija. Za javne plaže se navodi kako se ne može isključiti opću upotrebu plaže, niti se smije ograditi. Već u članku 84. koji definira drugu kategoriju, morske plaže ispred hotela, kampa i turističkog naselja imamo tu famoznu funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu, a netragom nestaje odredba o zabrani isključivanja plaže iz opće upotrebe. Za treću kategoriju, plaža posebne namijene obje odredbe, i o zabrani ograđivanja i o zabrani isključenja iz opće uporabe više ne postoje. Mislim da je čitateljima sad sasvim jasno, je li ograđivanje i isključivanje plaža moguće ili ne!

Više pročitajte ovdje

Izvor: dubrovniknet.hr
Autor: Katarina Fiorović

Total
0
Shares
Prev
Kakva je kvaliteta zraka na jugu?

Kakva je kvaliteta zraka na jugu?

Marko Giljača, tražio je povećanje sredstava za mjerne stanice

Next
Ivan Viđen održao predavanje o gradskom predjelu Ploče

Ivan Viđen održao predavanje o gradskom predjelu Ploče

Dubrovčane očekuju još tri predavanja koja će se održavati četvrtkom (14