Marin Krstulović, nositelj liste za GK GRAD
Autor: dubrovackidnevnik.hr
Marin Krstulović najprepoznatljiviji je predsjednik kotara u Dubrovniku, a uskoro će se boriti za novi mandat. U intervjuu smo prošli poteškoće koje muče stanovništvo stare gradske jezgre, od ogromnog broja apartmana preko buke pa sve do razvrstavanja i odvoza otpada
Početkom studenog održat će se izbori za gradske kotareve. Građani polako postaju sve svjesniji koliko su ovi izbori važni, jer se oni svakodnevni problemi u kvartovima najbolje rješavaju upravo ovim putem. Jedan od najistaknutijih predsjednika kotara jest Marin Krstulović koji je odradio mandat u Gradskom kotaru Grad, a bit će i prvi na kandidacijskoj listi u sklopu platforme Dajmo ruke na sljedećim izborima za vijeća gradskih kotara i mjesnih odbora koja će se održati 6. sljedećeg mjeseca.
Jesu li građani Dubrovnika dovoljno svjesni važnosti kotareva, točnije da su im oni odlična spona između problema koje imaju u kvartu i gradskih vlasti?
Nisu koliko bi mogli i trebali biti. Kotarevi su odličan skalin prema gradskoj upravi da čuje za svakodnevne poteškoće s kojima se stanovnici suočavaju. Predsjednik jednog splitskog kotara svojevremeno je napisao Priručnik za stanare. U knjižici od tridesetak stranica popisao je sve službe i njihove kontakte, odnosno koja su prava građana i koje su obveze nadležnih. Tako da kad građanin ima problem, uzme priručnik, zazove broj i prijavi ga. Ono što kod nas ne funkcionira za razliku od Zagreba, Pule, Splita jest da mi nemamo financiranje kotara. Iz tog budžeta se financira zamjena žarulja, uređenje igrališta i slično. Mi bismo kao kotar trebali dati financijsko izvješće, a kako kad ne dobivamo sredstva (smijeh). U biti moja funkcija je ta da tjeram Grad Dubrovnik da rade svoj posao.
Bi li u budućnosti za kotareve bilo važno participativno budžetiranje?
Naravno, to je osnova svega, ali Grad Dubrovnik to još nije uveo. Preko participativnog budžetiranja građani bi odredili koji su im projekti prioriteti u pojedinom kotaru i oni bi trebali biti prvi za izvedbu. Naravno da nema novaca za sve želje građana i upravo zbog toga bi bilo sjajno da se glasanjem odrede oni najvažniji za pojedina gradska područja. Što se tiče nekih iznosa gradonačelnik Franković je prije COVID-a govorio da bi Grad svakom kotaru dao na raspolaganje budžet od milijun kuna. Nije čak ni toliko stvar u novcu koliko je važno da proces participativnog budžetiranja zaživi, jer je riječ o pravoj demokraciji.
Koji je top prioritet za riješiti unutar zidina? Što kažu građani?
Zanimljivo na prvom mjestu je buka. Nažalost ovaj naš problem nadležni sporo rješavaju, a rješenje je jednostavno. Postoji zakon koji propisuje dozvoljenu buku za određeni dio dana i mi samo tražimo da se to poštuje. A da bi se poštovalo nužno je postaviti mjerače buke na frekventna mjesta i delegirati nadležne da mjere s mobilnim mjeračima. Mi već znamo koje su lokacije najproblematičnije, jer smo radili pilot projekt preko aplikacija na mobitelima građana. Tamo bi trebalo postaviti fiksne mjerače buke ili poslati komunalnog redara ili sanitarnog inspektora kako bi utvrdio postoji li prekršaj.
Što je s bukom iz ugostiteljskih objekata?
Oni trebaju djelovati prema odlukama Grada. Na snazi je da se iza 23:30 glazba ne smije čuti izvan objekta (tijekom Ljetnih igara do ponoć i pol). Drugim riječima kafić može puštati muziku sve do 2 ujutro, ali mora imati dobru izolaciju kako bi se u okolici moglo spavati. Često se čuje po društvenim mrežama da ljudi unutar zidina stalno nešto njorgaju protiv turizma, a od njega žive, ali to nije točno. Oni samo žele da se poštuju zakoni Republike Hrvatske i propisi Grada Dubrovnika. To je sve. Neka kafići rade, ali da se glazba ne čuje izvan prostora nakon što prođu propisane ure. Danas su tehnološka rješenja sve sofisticiranija, tako da nije problem zvučno izolirati neki objekt, a da se ne smeta susjedima. Ljudi imaju pravo na san. Ako mnogi misle da je zabava problem u Dubrovniku, neka Grad izglasa na nekom adekvatnom području gdje nikome ne smeta, da je to zona zabave i neka su tamo propisi liberalniji.
Jedan od većih problema je i odvoz krupnog otpada, ali i razvrstavanje.
Nastao je veliki problem kada su nam iz Čistoće rekli da prema zakonu ne smiju više organizirati odvoz glomaznog otpada. Sve je to ok, ali ako imamo problem, onda moramo pronaći neko rješenje. Imali smo situaciju u Strossmayerovoj ulici gdje je djevojka, koja je bila juniorski reprezentativac Hrvatske u plivanju, na ilegalnom otpadu zakačila nogom i slomila kost. Da se razumijemo, kada građanin napravi neku glupost poput bacanja otpada na ilegalna mjesta treba ga kaznit, ali s druge strane sustav mu treba omogućit lokaciju gdje će legalno moći ostaviti otpad. Veliki je problem i čišćenje ulica preko ljeta, posebno južni dio koji se uopće ne čisti. Prije su to radili studenti koji su razvlačili šmrk pa su mogli pristupiti i nekim udaljenijim mjestima, a sada se to radi s vozilima koja ne mogu svuda doći. Problem je i što oni to rade prije dostave, pa se ulice odmah šporkaju, jer se ne stignu osušit. Što se tiče razvrstavanja za prostor unutar zidina će se morati donijeti posebno rješenje, primjerice kao Venecija. Da se, recimo, plastika baca ponedjeljkom i srijedom, papir utorkom i četvrtkom i sve tako dalje. Kante za razvrstavanje bi trebale biti unificirane i naravno da su estetski prihvatljive. I za odvoz krupnog otpada treba odrediti minimalno dva dana mjesečno. Sada je problem što ga ljudi odlažu bilo kad. Ako se odredi dva dana u mjesecu onda treba postaviti kamere i kažnjavati građane koji odlažu mimo tih dana. Čistoća ima dva direktora, savjetnika, službu za EU fondove, na njima je da donesu kvalitetno rješenje.
Što je s Planom upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom? Je li stupio na snagu?
Izglasan je, a ne provodi se, jer upravna tijela još nisu započela s radom, valjda zbog korone i zbog straha da se ne vidi „goli“ car. Nekako ga se i neozbiljno shvaća, gura pod projekt Respect the City.
Što kažete u vezi njega? Je li RTC dobar projekt ili je samo riječ o PR-u?
To je PR, iako postoje neki dijelovi koji su dobri. Ipak više je riječ o kampanji koja služi gradskoj upravi da pokažu kako se bave održivom turizmom, iako u stvarnosti održivog turizma nema. Dobro je što su barem popisali nekretnine koje su u njihovom vlasništvu, a loše što ne vide da nema Cityja bez Citizensa.
Što napraviti s tim nekretninama?
Sada su na snazi propisi koji kažu da se u njih mogu naseliti samo socijalni slučajevi. Zašto se ti stanovi ne bi dali u najam mladim doktorima ili policajcima? Treba napraviti prioritetnu listu za useljavanje. Osim toga, dio ih se može koristiti za javne potrebe, gdje bi se mogli okupiti građani i družiti se. Žalosno je što trenutno preko 20 nekretnina u gradskom vlasništvu stoji prazno.
Stanovnici stare gradske jezgre zalažu se za ograničavanje broja novih apartmana. Na koji način to provesti?
Progresivnim porezom. Nije isto je li netko ima jedan apartman ili deset. Ljudi ne znaju da mnogi fondovi i mutni kapital ulažu ogromne novce u nekretnine grada. Mali porez treba biti do dva-tri apartmana, a onda da progresivno raste i da one s više od pet ili deset apartmana lijepo oporezuješ i upotrijebiš taj novac za rješavanje problema prouzročenih turizmom, a ujedno bi demotiviralo na nova prekomjerna ulaganja. Valjda Grad treba biti mjesto lijepog života za sve, ali politika ne želi razmišljati u ovom smjeru, jer se boji da će izgubit izbore čim se krene spominjat fleksibilni porez na nekretnine koje se iznajmljuju. Jedan do dva apartmana služi za poboljšanje kućnog budžeta, a sve preko je luksuz, a zna se što je porez na luksuz.
Možda bi progresivni porez na nekretnine pomogao da se broj stanovnika unutar zidina poveća. Koliko ih sada živi?
Dok god je najam i cijena nekretnine u gradu izvan dosega „dobrostojećeg“ Hrvata stvari neće naprijed, a bit će sve teže, jer je puno isplativije iznajmljivati nego raditi i zato ljudi iznajmljuju što dodatno povećava cijene nekretnina u cijelom Dubrovniku. Pa koliko godina mladi čovjek ne smije ni kune potrošiti da bi postao vlasnik nekretnine, 25 godina mora živjeti od zraka da bi imao 75 kvadrata s plaćom od 1000 eura. Zadnji popis u gradu je pokazao tisuću i pol ljudi, ali stvarne brojke sigurno su manje za 5 do 10 posto. Uskoro ćemo ići u novo popisivanje.
Što je s Hitnom pomoći? Ima li problema u prilasku?
Naravno, i to zbog banalnog razloga. Hitna pomoć zbog konopa na Pilama ima ogromnih problema s ulaskom u Grad, pa mora ići na Ploče što samo povećava vrijeme dolaska, jer mora proći gužvu preko Kapelice. Što se tiče vozila Hitne, jedno vozilo bi moralo dežurati na Pilama tijekom velikih gužvi (kada je primjerice puno kruzera), i onda po potrebi odmah ući u grad preko Pila, a prometni redar bi maknuo stupiće i konope. Ovako je ogroman prometni čep i dolazak Hitne preko Ploča je suludo rješenje. Inače, bilo bi sjajno kad bi postojao medicinski stacionar za turiste i građane gdje bi im se na licu mjesta mogla pružiti hitna pomoć ako im zatreba.
Cijeli članak možete pročitat na dubrovackidnevnik.hr
Autor: dubrovackidnevnik.hr
