Nakon što su kotarski izbori završili slijedi formiranje kotarskih vijeća što će zapravo označiti početak rada u svakom od gradskih kotara i mjesnih odbora. Još u kampanji, kandidati koji su se natjecali, mahom oni s liste Dajmo ruke, tj. Srđ je Grad isticali su kako kotarima treba osigurati sredstva za rad.
Participativno budžetiranje jedan je od modela kroz koji bi kotari trebati dobiti sredstva. No, taj model još neće zaživjeti. Naime, još je na prošloj sjednici Gradskog vijeća vijećnici Srđ je Grad (SJG) Petri Marčinko gradonačelnik Mato Franković odgovorio kako će se u proračunu za 2023. osigurati sredstva za participativno budžetiranje. Dodao je kako će 2023. biti godina analiza i priprema da bi u 2024. participativno budžetiranje moglo u primjenu.
Kandidati Dajmo ruke isticali su kroz cijelu kampanju da se uz participativno budžetiranje dodatno financijski osnaži gradske kotare i mjesne odbore kako je i propisano Statutom
Moram reći da je dubrovački model participativnog budžetiranja jedan od najboljih u Hrvatskoj i zaista mi je žao da on svih ovih godina nije krenuo u praktičnu primjenu. Ono što je gradonačelnik rekao ima smisla. Primjerice, prvo će se održavati radionice sa samim građanima po gradskim kotarima, nakon čega će se iz prijedloga građana u proračun uvrstiti sredstva. Međutim, mi smo tražili, a što su i kandidati Dajmo ruke isticali kroz cijelu kampanju, da se uz participativno budžetiranje dodatno financijski osnaži gradske kotare i mjesne odbore kako je i propisano Statutom Grada Dubrovnika. – kaže Marčinko.
Dakle, gradski kotari i mjesni odbori moraju imati minimalna sredstva za svoj rad kako bi mogli sami odlučivati što treba raditi i moraju imati povratne podatke od Komunalnog odjela gdje se i koliko troši u svakom od kotara i mjesnih odbora. Dakle, participativno budžetiranje je projekt, a financijsko osnaživanje kotara je nešto što dugoročno moramo riješiti, kotari i mjesni odbori moraju imati svoj račun i novce koje mogu trošiti u projekte. – kazala je Petra Marčinko.
Vijećnici i ljudi u kotarima su jako važni jer ne možemo očekivati od gradskih upravnih odjela da znaju svaki problem, da znaju u kojem se momentu nešto događa. Gradski kotari su tu da im ukažu koje su realne potrebe na terenu
Dok su kotarski izbori ranijih godina u Dubrovniku zapravo bili izbori na koje je izlazilo stranačko članstvo, a mahom pobjeđivao HDZ, netom završeni izbori bili su svojevrsna prekretnica. Naime, kandidati Dajmo ruke, odnosno SJG kao i nezavisne liste u Komolcu u svojim su medijskim istupima naglašavali kako žele raditi ne bi li unaprijedili kvalitetu života u svojim kvartovima.
Članovi kotarskih vijeća zapravo bi trebali biti spona između Gradske uprave i građana. Oni su ti koji bi kroz komunikaciju s građanima trebali gradskim upravnim odjelima i službama ukazivati koji su prioriteti u njihovim kotarima. S određenim sredstvima i sami bi mogli riješiti onaj dio manjih svakodnevnih problema. Rad u Gradskom kotaru Ploče iza Grada u kojem je do prije 20 – tak dana većinu imala platforma Dajmo ruke, ističe Marčinko, „primjer je koliko ljudi u kotarima, ukoliko žele, mogu napraviti”.
Kotari moraju imati sredstva za rad i ne mogu čekati da se okonča postupak participativnog budžetiranja. Trebaju im sredstva da bi odmah mogli reagirati, a ne da se, primjerice, čeka godinu dana da se promjeni neko staklo. Dajmo ruke je, recimo u Gradskom kotaru Ploče iza Grada, zagovarala i dobili smo prostor, pomogli smo i otvaranje male butige u Zlatnom potoku. U Proračun su ušla sredstva za igralište iza Gimnazije. Znači, u ljudima u kotarima očekuje se da kroz razgovore s građanima bilježe probleme te preko gradske uprave „guraju” njihovo rješavanje.
Ljudi u kotarima su jako važni jer ne možemo očekivati od gradskih upravnih odjela da znaju svaki problem, da znaju u kojem se momentu nešto događa. Gradski kotari su tu da im ukažu koje su realne potrebe na terenu. smatra Marčinko.
Više pročitajte ovdje
Izvor: dubrovnikpress.hr
Autor: Davor Mladošić
