Ne sudi knjige po koricama

Pet naših sugrađana, živih knjiga, odgovaralo i na “neugodne” upite znatiželjnih srednjoškolaca

Izvor i fotografije: dubrovniknet.hr

Kako si “ostao” u kolicima?
Kako ste postali ovisnica?
Zašto nisi abortirala?
Kako postupaš kad netko kaže da su svećenici pedofili? Kada ti je bilo jasno da si homoseksualac? – samo su neka od pitanja koja su srednjoškolci postavili našim sugrađanima, “živim knjigama”.

Edukativno, na momente emotivno, ali nadasve poučno i dobrodošlo – učenici Ekonomsko trgovačke i Pomorsko tehničke škole našli su se “licem u lice” s petero naših sugrađana koji svojim životnim odabirima mogu izazvati, a nerijetko i izazivaju, cijelu buru predrasuda i osuđivanja.

Odlična ideja rođena prije 20 godina u Kopenhagenu provedena je zahvaljujući inicijativi prof. hrvatskog jezika i književnosti Marieli Marković iz Pomorske škole, a kojoj se pridružila kolegica prof. Marija Matana Bazdan sa svojim učenicima iz Ekonomsko trgovačke škole. Dvije kolegice ne spaja samo prosvjetni rad već i pjesništvo. Obje su i pjesnikinje, a ništa drugo poezija nije nego rukopis duše o duši.

Pred početak čitanja “živih knjiga” profesorice su učenicima podijelile “katalog” živih knjiga kako bi odabrali onoga čiju priču žele čuti, a njihov razgovor je bio ograničen na 15 minuta kako bi se što više učenika moglo izmijeniti i porazgovarati o onome što ih je najviše zanimalo. Uzbuđenje nisu krile profesorice, ali ni žive knjige, baš i kao volonteri knjižničari koji su bili zaduženi predstaviti “korice” knjige čiji su sadržaj učenici otkrivali.

Ne sudi knjige po koricama 

A na zamišljenim koricama stajali su “naslovi knjiga” koje možete pogledati u nastavku, uz najčešće predrasude koje se vezuju uz ono što predstavljaju.

Onaj tip u kolicima

Predrasude:

„Lijep mladić, baš je tragedija što je u kolicima.“ „Ona je svetica, s njim je iako je on u kolicima.“ „Čuo sam za jednu kliniku u Americi gdje te operiraju i više ti ne trebaju kolica.“

Ovo su samo neke od rečenica koje je svaka osoba s invaliditetom čula bar desetak puta u životu. Najčešće nisu izrečene u lošoj namjeri, no mogu biti izraz neznanja ili nerazumijevanja. Mogu biti plod predrasuda koje se vežu za osobe s invaliditetom, poput one da je čovjek u kolicima nemoćan, da mu je za sve potrebna pomoć, da je njegov život završio s nesrećom koju je doživio, da nema ni ljubavni ni društveni život. S druge strane, osobama s invaliditetom često se nezasluženo dive, svaki njihov uspjeh vrednuju mnogo više nego stvarno zaslužuje, pridaju im osobine koje možda stvarno ne posjeduju (hrabar, pozitivan, inspirativan…).

Neka to radi u svoja četiri zida

Predrasude:

„Meni ne smeta, samo neka mene ne dira“, i „To nije prirodno“, česte su rečenice koje se izgovaraju kada se razgovara o nekome tko je homoseksualac.

Za muške se homoseksualce vezuju predrasude da je feminiziran, „tetkast“, slab, nemoćan i promiskuitetan, a za žene da su ružne, muškobanjaste, „greze“ i da mrze muškarce. Svakako se misli da nešto s njima nije u redu i da je njihova ljubav prema osobi istog spola neprirodna, da je to bolest koja se može izliječiti ili neka pomodnost koja će proći. Mnogi smatraju da su homoseksualci postali preagresivni u traženju svojih prava (gay prideovi) i da ih nitko ne diskriminira, da oni samo pretjeruju i dramatiziraju. Riječ homoseksualac često se izjednačava s riječi pedofil.

S druge strane, pozitivne predrasude su da su homoseksualci uvijek cool, otvoreni, bez predrasuda, tolerantni, moderni, zabavni, odlično se zabavljaju.

O dojmovima će se sigurno pričati još danima, a za nadati se kako će se ovim dvjema školama dogodine pridružiti još škola i još učenika. 

Cijeli članak – dubrovniknet.hr

Total
0
Shares
Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Prev
Prepuna Saloča od zrcala

Prepuna Saloča od zrcala

predavanja Ivana Viđena izazivaju veliki interes Dubrovčana

Next
Idealan prostor za školu ili dom umirovljenika.

Idealan prostor za školu ili dom umirovljenika.

Zamislite dom umirovljenika na samom izvoru rijeke Omble