Povezanost Mokošice s gradom ovisi u velikoj mjeri o javnom gradskom prijevozu, odnosno linijama 1A i 1B. Poznato je da su ove linije opterećene, posebno u ljetnim mjesecima.
Ovog se ljeta svakodnevno mogla osjetiti prenatrpanost autobusa na ovim linijama i bilo je vidljivo da nedostaje kapaciteta. Stoga je dobro da su se uveli novi zglobni autobusi 1A makar i pred kraj turističke sezone, i važno je da ubuduće svi autobusi na ovim linijama od travnja do studenoga budu zglobni.
Pouzdanost i standardna udobnost javnog gradskog prijevoza čini također i dio rješenja za druge probleme poput nedostatka parkinga. Lista Dajmo ruke predstavlja opciju za građane koji su svjesni da se rješenja za probleme treba tražiti i dublje i šire.
Možda jedna višekatna podzemno-nadzemna garaža u novoj Mokošici može smanjiti broj parkiranih automobila na vitalnim ulicama poput Bartola Kašića i Od izvora. No bliska je i budućnost u kojoj bi se građani, ako ne iz vlastitih ekoloških nastojanja, onda već i iz čiste rentabilnosti, mogli odlučivati da vlasništvo nad osobnim automobilom, naročito drugim obiteljskim autom, zamijene članstvom u servisima za najam auta, kao što se već događa na zapadu gdje su sve popularnije car sharing usluge na par klikova mobitelom, s tipom i veličinom auta prema trenutnoj potrebi. Gradski kotar može biti faktor koji ubrzava i te promjene – organiziranjem istraživanja, upitnika i tribina – pa bi sa razvojnim agencijama Grada i Županije u dogledno vrijeme mogao biti razvijen i poslovni plan za novo javno poduzeće – komunalnih automobila, ili barem javni natječaj za koncesije privatnim tvrtkama.
Prometna povezanost Mokošice s gradom mogla bi se poboljšati uređenjem Puta od Osojnika od kraja linije 1A u Mokošici do spoja s novom cestom prema mostu odnosno prema Pobrežju i Osojniku.
Radi se o oko 1.2 km gdje bi trebalo staviti bolju signalizaciju, te rasvjetu i nogostup. Nakon uređenja ceste Put od Osojnika i svakako parkinga za stanare mokoške Glavice, otvara se mogućnost uvođenja nove autobusne linije koja bi prometovala iz nove Mokošice preko stare, Putem od Osojnika pa mostom Franja Tuđmana na Ilijinu glavicu, odakle može ići na Pile preko Zagrebačke ili se spustiti do bazena pa onda, ako se pokaže dobro, na Pile, ili preko Pitura natrag.
Ova ruta ima potencijala da skrati putovanje do Grada, policije, HZZ-a, Vodovoda, Doma zdravlja, downtowna itd, za deset-petnaest minuta, zaobilaženjem marine i kolodvora i svih turista, gdje se ljeti gubi najviše vremena.
A ako u njenu rutu ne bi bio uključen dolazak do Pila, ona bi bila još brža, frekventnija i više specijalizirana alternativa linijama 1A i 1B, čime bi se i količina putnika rasporedila prema krajnjem odredištu. Također bi dala i dodatnu opciju stanovnicima Pobrežja.
Što se tiče cestovne povezanosti unutar samog kotara Mokošica trebalo bi nakon skore realizacije nove ceste od Osnovne škole do magistrale preko Tamarića što prije planirati i krenuti realizirati daljnji spoj sa starom Mokošicom, tj. ulicom Uz brijeg, što je razdaljina ne veća od 300 metara, a bez čega cijela ta nova cesta ostaje nedorečena i polusvrhovita.
Taj spoj je nužan da se stanovnicima stare Mokošice i bez upotrebe automobila uređeno i urbano približi nova Mokošica sa školom, vrtićima, ambulantom, bankom i knjižnicom. Taj spoj je važan i zbog neodložne nužde da se najveći dio stare Mokošice, koji se kolnim putem s ostatkom svijeta spaja jedino uskom ulicom Maslinata, spoji još jednom kolnom alternativom naročito za potrebe žurnih službi.
Međutim, i prije realizacije tog nužnog kolnog spoja preko Tamarića, moguće je „dvije Mokošice” povezati uređenjem postojećeg starinskog puta kojim osnovci idu u školu. Ta bi se sada kozja stazica bez zadiranja u vlasničke odnose mogla obnovom međe, potpornog zidića i ravnim betonom/asfaltom urediti u metar i po širok put, do nogostupa nove ceste, što bi omogućilo da se do nove Mokošice može pješke, biciklom, romobilom i dječjim kolicima, umjesto kao sada samo pješke uz prikladnu obuću.
Ovakvi i slični manji zahvati, uz par većih rješenja u skladu s novim vremenima ubrzavajućih klimatskih promjena i dostupnosti tehnologija, doprinose da se naš kotar učini pitomijim i povezanijim, da se smanji ovisnost o automobilu koji jede prostor i kućni budžet.
