Sporni natječaj za zakup kavane Dubravka, o kojem ovih dana pišu (gotovo) svi portali i koji je predmet brojnih objava i komentara na društvenim mrežama, potvrđuje iznova da je grad Dubrovnik talac ingropanih interesa HDZ a i trgovačke koalicije koju HDZ predvodi.
Najnovija talačka kriza nije izuzetak ili sporadični događaj koji s vremena na vrijeme potrese grad – riječ je o sustavnoj posljedici porobljavanja zajednice, porobljavanja koje je HDZ temeljito proveo od najviše državne razine do razine gradskih kotara. Stoga se krize upravljanja, u vidu zapošljavanja HDZ-ovim čelnicima bliskih osoba u gradskim poduzećima i Upravnim odjelima ili namještanja poslova s Gradom tvrtkama s HDZ- ovim čelnicima bliskim vlasnicima, u porobljenoj zajednici pojavljuju redovito i neizbježno.
U porobljenoj zajednici, naime, korupcija je pravilo, ne izuzetak.
Termin zarobljena država ili zarobljavanje države (eng. state capture) označava praksu u kojoj političke elite koriste institucije države i kontroliraju ih da bi djelovale u njihovu korist. U ovom tekstu zamijenjen je terminom porobljena zajednica, jer se želi naglasiti kako je političko zarobljavanje države, koje je u proteklih 30-ak godina izvršio HDZ, u toj mjeri temeljito i kapilarno da je prisutno i djelatno u svim, pa i najperifernijim segmentima društva, sada već daleko od samih porobljenih institucija, a veoma blizu jednako tako porobljenim individualnim svijestima pojedinaca.
Ne čudi stoga što smo u porobljenoj nam zajednici svi taoci HDZ-a, a što kao žrtve padaju redom subjekti koji odbijaju egzistirati u vazalskom odnosu s HDZ-om. Ti subjekti su ponekad pojedinci, kojima je bez stranačke iskaznice otežano, a katkad i zapriječeno svojim kompetencijama pridonositi zajednici. Posljedično, ovim gradom gotovo isključivo upravljaju kadrovi HDZ-ove trgovačke koalicije, mahom upitne sposobnosti i znanja.
Taoci porobljene zajednice su također i gradske institucije i javna poduzeća na čijim se čelnim mjestima nalaze podobni, a ne sposobni, jer zarobljeni kakvi jesu, ne uspijevaju ispuniti svoju javnu funkciju radi koje i postoje. Dakako, u konačnici žrtve porobljavanja gradskih institucija su građani. Na koncu, što je svima već odavno jasno, ali je najnovijom krizom oko natječaja za zakup kavane Dubravka iznova aktualizirano, taoci porobljene zajednice su i gospodarstveni subjekti koji su prisiljeni uvijek iznova prinositi žrtvu na također uzurpirani „oltar Domovine“. A oni koji odbiju prinijeti žrtvu i sami, kako se čini, postaju žrtvom.
Budućnost, međutim, nije tako bezizgledna. Nikada nije niti bila. Od kad postoje stranke i politički izbori, uvijek je bilo potrebno samo izaći na izbore i spriječiti HDZ-ovu manjinu da određuje sudbinu većini.
Hoćemo li živjeti i dalje kao porobljeno društvo ili kao slobodni pojedinci u slobodnoj zajednici ne ovisi o HDZ-u ili strankama koje su isti model porobljavanja prakticirale u onim rijetkim trenucima kada su igrom povijesnog trenutka izabrane da promijene paradigmu.
